
je fraza koju nam muškarci često serviraju. Ipak,
skorije su studije identifikovale različite obrasce brige. Izgleda da
žene NE BRINU više od muškaraca. One samo brinu- drugačije. Kada je žena zabrinuta, ona koristi i levu i desnu hemisferu mozga. Muškarci ostaju na levoj, analitičkoj polovini mozga.
Budući da se kod žena aktiviraju obe hemisfere,
javlja se i mnogo veći broj emocionalnih reakcija. Takođe, kada su pod
stresom žene pamte više detalja. Zbog toga je prilično uzaludno
raspravljati o tome 'šta se zapravo desilo', sa ženom pod stresom.
Zbog
svega navedenog, žene svoju zabrinutost izražavaju drugačije od
muškaraca. Sklonije su razmišljanju o najgorem, uz mnogo uključenih
emocija. Muškarci su, pak, skloniji opsesivnosti, i koncentrišu se na
pitanje „Šta da radim?“ pre nego na „Šta osećam?“
Istina
je ipak, da žene ne brinu više od muškaraca. One samo češće izražavaju
svoju zabrinutost. Muškarci mogu provesti čitav dani dobar deo noći
opterećujući se pitanjem šta su uradili pogrešno i šta bi trebalo da
urade kada se sledeći put suoče s istim ili sličnim problemom.
Sa
druge strane, žene imaju tendenciju izražavanja negativnih emocija, kao
što su strah i uznemirenost, i to intenzivnije od muškaraca. One brinu
o ishodima budućih događaja, vezanih za njihovu sigurnost i odnose sa
drugima.
Razlog zbog kog se ženama
zabrinutost mnogo češće pripisuje leži u njihovoj sklonostiu da je
češće verbalizuju. One se osećaju bolje kada govore o svojim brigama.
Muškarci, međutim, nastoje da svoje brige zadrže za sebe, bojeći se da
će izgledati slabi, a to vodi kožnim i srčanim oboljenjima ili
digestivnim smetnjama. Muškarci često svoju anksioznost projektuju na
druge, iskaljujući svoju ljutnju i agresiju, umesto da priznaju svoju
zabrinutost.
Briga je, u stvari,
alarm vašeg nervnog sistema. Bez njega, možda biste sebi dopustili da
uradite ili kažete ono što bi ugrozilo vaše karijere i veze sa drugima.
Ipak, ne smete verovati ni svemu što vam mozak 'kaže', jer su njegove
reakcije zasnovane na sećanjima, a ne činjenicama o budućim događajima.
Da
zaključimo, dobro je vlastitom mozgu dati pravo glasa. Odvojite vreme i
pažljivo ga saslušajte. Što pre budete mogli da čujete zbog čega je
zabrinut, pre ćete moći i da odlučite da li ćete ga saslušati ili ne.
PRECIZNO IDENTIFIKUJTE ŠTA VAM MOZAK GOVORI
Najbolji način da poradite na svojim brigama jeste da «porazgovarate» sa svojim mozgom kada se zabrinutost pojavi.
Zahvalite
svom mozgu što vas štiti, a onda ga upitajte o čemu se zaista radi. Šta
je to što može da vas povredi? Da li je to istina? Kakve bi bile
stvarne posledice? Ako je(ga) pozovem telefonom ili porazgovaram licem
u lice, ako odem na promociju, stojim na pozornici ili pristanem na
neku avanturu – šta je najgore što može da se dogodi? Kolika je realna
verovatnoća da se nešto takvo dogodi? U kakvom je to odnosu prema
izgledima za dobar ishod?
Vodeći
dijalog sa vlastitim mozgom, procenićete koliki je stvarni rizik i biti
u poziciji da za sebe napravite bolji izbor. Uz malo svesti i vežbe,
uspećete da razlučite stvarne od lažnih pretnji.
PRETPOSTAVITE DA SE NAJGORE VEĆ DESILO
Zapitajte
se: da li je tačno da će vas ta osoba ili ta situacija lišiti onoga što
vam je potrebno ili što želite, ili će dovesti do toga da se osećate
poniženo i depresivno? Ako jeste, šta će se sledeće dogoditi? Često ne
uviđamo da najgore što može da se desi i nije tako loše. Zabrinutost
dolazi sa strahom od nepoznatog. Ukoliko znamo šta može da se desi,
obično možemo i da pronađemo rešenje, pa čak i da izvučemo neku
dobrobit.
ODMERITE VEROVATNOĆU ISHODA
Ukoliko
postoji rizik gubitka, da li je verovatnoća da dobijete ono što želite
veća od šanse da to izgubite? Ako je tako, šta ste prvo spremni da
uradite? ILI, ako je rizik minimalan ili jedva stvaran, možete li
zanemariti osećanja i nastaviti dalje? Usmerite fokus na način na koji
bi ste želeli da se osećate i na kraj priče koji priželjkujete.
OPROSTITE SEBI LJUDSKE SLABOSTI
Svako
brine na svoj način. Opustite se. Pronađite nežnije načine za razgovor
sa samim sobom od izjedanja zbog stvari koje su već prošlost. Učite iz
ličnih postupaka i idite napred. Verujte da se sve uvek dobro završi,
jer je to na kraju krajeva - tačno.
A
ako želite da steknete dodatni uvid u razlliku izmedju muškog i ženskog
načina razmišljanja, pogledajte šta o tome kaže Mark Gungor.
|