Kada dođe do pisanja govora, mnoge od nas momentalno spopadne sindrom zvani 'spisateljska blokada'. Zurimo u prazan papir ili ekran kompjutera, pokušavajući da smislimo brilijantne rečenice. Bolji način da se počne bi bila analiza onoga do čega ste došli u preliminarnoj fazi.
Kada saznate kakav će biti opšti ton i atmosfera skupa, koliko će biti
prisutnih i kakva je svrha vašeg obraćanja, tada ćete verovatno biti u
stanju da postavite tri cilja svog govora. Obratite pažnju na te
ciljeve i naći ćete reči kojima treba da počnete. Koristeći ciljeve kao
vodilje, možete svoj govor podeliti na tri dela: uvod, razradu i
zaključak.
Uvod je prvo što ćete reći i njegov sadržaj je ključan za uspeh
prezentacije. Pronađite nešto intrigantno – nešto što će podstaći
radoznalost vaših slušalaca ili im zagolicati maštu – nešto čime ćete
ih zainteresovati da čuju ono što imate da im saopštite. Toga radi,
treba da počnete odlučno, a ne s oklevanjem. Vrlo je važno da od prvog
trenutka preuzmete inicijativu i skrenete pažnju na sebe. Naučite prvih
nekoliko rečenica napamet tako da svoj govor možete da počnete
samouvereno i energično.
Razrada je suštinski deo govora, njegovo 'telo' i treba da sadrži tri
do pet glavnih tačaka. Tri se čak smatraju najboljim. Neka vaše pouke
budu jasne, izrečene jednostavnim rečima svakodnevnog govora.
Izbegavajte 'bombaste' izraze. Držanje govora nije prilika da pokažete
spretnost u baratanju složenim i čudnim rečima. Izbegavajte, takođe,
skraćenice i tehničke izraze koji, sasvim moguće, nisu poznati vašoj
publici. Ukoliko je u pitanju grupa koja ima svoj karakterističan
jezik, potrudite se da naučite neke izraze i ubacite ih u govor. Vaš
«rečnik» će unekoliko varirati u zavisnosti da li, na primer, prisutni
u publici pripadaju grupi mušterija, klijenata, gostiju ili krajnjih
korisnika u kompaniji? Malim izmenama u terminologiji postići ćete da
se ljudi osećaju opuštenije i da vas rado saslušaju. Dakako, koncizno
iznošenje više glavnih tačaka je ponekad težak zadatak. Na početku
pisanja govora, poželećete da o temi kažete sve šta verujete, šta
mislite, šta osećate.... i, .... to traje! No, nekad je potrebno da se
prvo napravi zbrka da bi se u njoj prepoznala suština poruke.
Zaključak vašeg govora treba da bude tušè. Ono što kažete poslednjim
rečenicama je ono s čim će slušaoci izaći iz sale i što želite da im
ostane 'urezano' u svesti. Sumirajte šta ste ranije rekli. Postavite
publici svojevrstan izazov, plan akcije. Možda ćete želeti da ukratko
rezimirate glavne tačke i u tom slučaju naglasite ih na način na koji
publika lako može da ih prepozna. Ukoliko je potrebno preduzeti neke
posebne korake ili tehnike, dovedite ih u vezu s onim što ste im
postavili kao izazov ili plan akcije. Završnica predstavlja rečenicu
ili dve koje se odnose na srž vaše poruke. Još je bolje ako te rečenice
mogu da se nadovežu na sam početak govora, tako da dobijete zaokruženu
celinu.
Zvuči li vam previše teško?! Kada jednom počnete, verujte, sve će ići skoro samo od sebe.
|