Potražite ono što je očigledno
Neko me je pre neki dan upitao: “, kada bi trebalo da kažem svojoj ženi da je volim?”
Pa, odgovor je očigledan: PRE NEGO ŠTO JOJ TO NEKO DRUGI KAŽE!!!
Nema ničeg magičnog u tom odgovoru, nema tajni, niti velike, dobro promišljene strategije. Zapravo, u pitanju je zdrav razum. Međutim, to nije uobičajena praksa. Zbog čega je zdrav razum toliko neuobičajen? Zbog čega neke od najočiglednijih stvari nisu uvek tako očigledne? Možda zbog toga što, u našem svetu brzog tempa, propustimo da odvojimo vreme da bi potražili ono što je očigledno.
Da bi to ispravili, potrebno je da se vratimo na početak, onim temeljima koji mogu naše misli pretvoriti u akcije.
Jedan od tih osnovnih principa je nešto što se zove “empatija”. Empatija se definiše kao projekcija nečije ličnosti u ličnost druge osobe... to je intelektualna ili emocionalna identifikacija sa drugim. Ona je od presudnog značaja u profesijama prodaje i rukovođenja. Potrebno je da tragamo za načinima kako da usmerimo pažnju od nas ka drugima. na koji način? Odgovor je jednostavan: uključivanjem u osećanja drugih.
Evo primera: Đorđe i Violeta su bili u braku niz godina, pre nego što je Đorđe shvatio kada treba da kaže svojoj ženi da je voli. Prvih nekoliko godina on joj je to govorio kada je njemu odgovaralo da to učini! Violeti je trebala ponovna potvrda njegove ljubavi kada je njoj bilo potrebno da čuje te reči! Đorđe je shvatio da je bio suviše fokusiran na samog sebe da bi imao razumevanja za svoju sopstvenu ženu. On je sada grli i govori joj da je voli nakon što je imala težak dan, problema sa kolima ili sa decom. Naučio je da se identifikuje sa njenim osećanjima i da na njih odgovara odgovarajućim ponašanjem, sa puno ljubavi.
Svi bi trebalo da prihvatimo mogućnost da imamo razumevanja za one koje volimo, naše prijatelje, saradnike i, da - za naše klijente. Kad pokažemo empatiju, možemo to činiti kroz naše reči, dela, pisane poruke, osmehe, zagrljaje ili rukom na nečijem ramenu.
To ima smisla, zar ne? Zbog čega nam onda to ne bi postala uobičajena praksa?